Sta je WWW?
Kada se spomene rec Internet uglavnom se pomisli na njegov najnoviji, napristupacniji i najzastupljeniji servis World Wide Web. Nastao je krajem 80tih godina, sa zeljom njegovih kreatora da Internet priblize sirokoj publici i bas zato upotreba Interneta postaje svakim danom sve jednostavnija tako da od 1994. godine on zamenjuje sve mnogo slozenije servise.
Izgradjen je na bazi “hiperteksta” gde su dokumenti povezani vezama, tako da tesktovi ukazuju jedan na drugi. Potrebno je samo kliknuti misem na podvucenu rec ili frazu i otvorice se novi dokument. Metod pristupa podacima na Web-u je zaista drugaciji od citanja knjige, jer nas ona navodi da tekst citamo sukcesivno kako su strane i poglavlja u njoj napisane. Za razliku od linearnog pristupa u knjizi, hipertekst se cita interaktivnim i spontanim setanjem (popularno, jedrenje “Net surfing”) kroz ovu hipermediju. Takođe Web dokumenti pored teksta sadrze i slike koje su cesto pokretne, seme, audio i video zapise. Svi WWW dokumenti se citaju pomocu posebnih programa, brousera o kojima je vec bilo reci.
Kompjuter na mrezi koristi poseban protokol, Hypertext Transmission Protocol (HTTP), da bi dobio dokument sa drugog racunara. Svaka strana na WWW ima svoju jedinstvenu adresu, Uniform Resource Locator (URL), kao na primer: http://www.beocity.com http:// nam govori koji je protokol u pitanju (u ovom slucaju HTTP) BeoCITY.com, oznacava racunar sa koga se zove dokument.